Mosor2

Slobodna Dalmacija od 08. travnja 2007.

Smrt iz Vranjica MEĐUNARODNA MISIJA OSOBNO SE UVJERILA U KATASTROFALAN NEMAR DRŽAVNIH INSTITUCIJA U SLUČAJU “SALONIT”

Splitska okolica zatrpana AZBESTOM


Piše: Nikola BAJTO


Kamioni azbestnog otpada bacaju se u more s južne strane tvornice prema Splitu. Nelegalna odlagališta su još u Mravinačkoj kavi, u Kosici, krugu tvornice, pokraj Žrnovnice. Tisuće vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, krovova, zidova, stupova, pregrada u svim dalmatinskim mjestima načinjeno je od smrtonosnog materijala, koji je ugrađivan i u bolnicama


Višegodišnje bacanje azbestne prašine u oči tijelima Međunarodne organizacije rada (MOR) stajalo je Hrvatsku posjeta MOR-ove Misije za izravne kontakte na visokoj razini, čijih je petero članova ovog tjedna ispitalo predstavnike nekoliko ministarstava, Vladinih ureda, Državnog inspektorata, sindikata i medicinskih ustanova, da bi se u vranjičkoj tvornici “Salonit” osobno uvjerili u nepoštovanje odredaba Konvencije o azbestu.

Iako su još 2003. godine ekološke udruge svojim pritužbama MOR-u uspjele slučaj trovanja azbestom podići na međunarodnu razinu, nakon čega je hrvatska strana više puta dala obećanja o poduzimanju ozbiljnih koraka, članovi Misije zatekli su ove srijede u krugu tvornice, kontaminirane ubojitom azbestnom prašinom, hale pune opasnog otpada i još oko 900 tona otpada na otvorenom, prepuštenog vjetru.

Voditeljica misije Cleopatra Doumbia-Henry, direktorica Odjela za primjenu standarda MOR-a, umjesto planirana četiri sata, produljila je boravak u tvornici za još toliko, da bi se nakon iscrpljujućih razgovora s 30-ak predstavnika radnika, sindikata, ministarstava i stečajnim upraviteljem, oko 20 sati sastala i s članovima Udruge “Barbarinac” i Udruge oboljelih od azbestoze. Iako je protokol nalagao suprotno, na poziv udruga Doumbia-Henry pristala je doći na taj sastanak u kuću Grge Mandića, predsjednika Udruge oboljelih.

- Inicirali smo tri pritužbe MOR-u jer smo izgubili svaku nadu u hrvatski način rješavanja ovog pitanja. Jedini način na koji smo se mogli boriti bio je da upozoravamo na problem nepoštovanja Konvencije o azbestu, uz pomoć naših prijatelja, odvjetnika Veljka Mikelića i pulmologinje prof. dr. Jadranke Tocilj - objasnio je Mandić, podsjećajući na to kako je došlo do iznošenja problema pred ovu međunarodnu instituciju.

- Kao bivši zaposlenik “Salonita”, ja sam obolio, dok su tri člana moje obitelji umrla a da nisu ni ušla u tvornicu. Ilegalna produkcija i prodaja azbesta se nastavlja. Imam troje djece i ne želim da im se dogodi isto - dodao je Mandić, nakon čega je s Lovrom Grgićem i Mariom Bašićem, mladim aktivistima “Barbarinca”, iznio pred Misiju opsežnu dokumentaciju.


Nema specijaliziranih

Ustvrdili su da se azbest, unatoč zabrani od početka 2006. godine, i dalje prodaje i ugrađuje, pri čemu se njime rukuje na nepropisan način. Najozbiljnija optužba iznesena na račun sadašnjeg postupanja nadležnih bila je da se sanacija i zbrinjavanje preostalog azbestno-cementnog otpada iz tvornice, koju provodi Fond za zaštitu okoliša, radi na način protivan Konvenciji.

- Prema Konvenciji, taj otpad mogu sanirati samo specijalizirane tvrtke, a jednim dijelom to radi i tvrtka “Cian”, koja nema iskustva u tom poslu. Osim nje, na sanaciji su angažirani i oboljeli zaposlenici “Salonita”, iako Konvencija o azbestu zabranjuje rad oboljelih na takvim poslovima - kaže Bašić.

Kako je Fond za zaštitu okoliša osigurao više od milijun kuna za trošak plaća 85 zaposlenika angažiranih na sanaciji, članovi udruga kazali su da država time samo kupuje socijalni mir.

Upozorili su na Misiji dotad nepoznatu činjenicu da su neke tvrtke, kao što je obrt R.L.E., unajmile dio kontaminiranih prostora “Salonita”, koji je u stečaju, te da njihovi radnici trenutačno tamo rade bez ikakve zaštite. Upitno je znaju li vlasnici megajahti, koje se sada obnavljaju u krugu tvornice “Salonit”, za azbestnu prašinu.


Radnici bez zaštite

- Osim što radnici u tvornici nikada nisu bili zaštićeni na način predviđen Konvencijom, nitko ih nikada nije educirao o kancerogenosti azbesta, nego im se godinama lagalo kako azbest nije opasan. Generacijama se u Vranjicu govori da azbestoza ne postoji, da je izmišljena - navodi Lovre Grgić, pokazujući zapanjenim članovima Misije publikaciju za medije koju je “Salonit” izdao 2004. godine, u kojoj stoji da azbest nije opasan i da se protiv tog materijala provodi kampanja, započeta u SAD-u, tobože da bi se progurala konkurentska tehnologija. Konvencija o azbestu, koju je MOR usvojio 1986. godine, a ratificirala najprije Jugoslavija, pa 1991. godine ponovno Republika Hrvatska, izričito nalaže da radnici moraju biti upoznati s opasnostima koje prijete od azbesta.

Članovi udruge pokazali su Misiji i fotodokumentaciju koju su prikupljali šest godina. Posljednju od tih fotografija snimio je fotograf Slobodne Dalmacije, na sam dan dolaska Misije u Vranjic, a na njoj se vide nove količine azbestnog otpada, nedavno dovezene u Mravinačku kavu pokraj izvora Jadra, u koju se, prema tvrdnjama nadležnih, azbest “ne odlaže već tri godine”. Pokazali su i fotografije mjesta na kojima se azbestni otpad donedavno ispuštao i bacao u more.

Hrvatska se ovim slučajem, koji je doveo do posjeta Misije, što je zapravo krajnji potez koji MOR povlači tek kada postoje dugotrajni problemi s primjenom konvencija, osramotila pred međunarodnom zajednicom. Kao da je to htjelo zatajiti od hrvatske javnosti, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, koje je bilo zaduženo za prihvat Misije, nije o njezinu dolasku ni obavijestilo medije, nego su Slobodnu Dalmaciju obavijestile udruge. “Barbarinac” i Udruga oboljelih od azbestoze također su neslužbenim putem doznali za dolazak Misije, iako su inicijatori cijelog postupka i premda je Misija izričito tražila sastanak s njima. Službena obavijest stigla im je tek na njihov upit, i to tek dva dana nakon dolaska Misije u Zagreb. Na koncu, Misija je primila na znanje i takvo ponašanje Ministarstva.


Stotine umiru

Zbog ugrožavanja okoliša, teškog narušavanja zdravlja i smrti više osoba, udruge su podnijele kaznene prijave protiv više od 30 odgovornih osoba iz “Salonita”, međutim, do sada nije bilo nikakve reakcije Državnog odvjetništva.

- Prije dvije godine bacali su kamione pune azbestnog otpada u more s južne strane tvornice prema Splitu. Cijeli komad obale tako je nasut. Nelegalna odlagališta su još u Mravinačkoj kavi, u Kosici, krugu tvornice, pokraj Žrnovnice... - nabraja Lovre Grgić.

Dodaje da se azbest sada ugrađuje u novo splitsko rodilište, u brzu cestu Trogir-Split, u autocestu i Eko-Kaštelanski zaljev, pri čemu neupućeni radnici režu cijevi i tako stvaraju opasnu prašinu, čije udisanje uzrokuje azbestozu.

- Europska banka za obnovu i razvoj ne smije financirati projekte u kojima se koristi azbest. Obavijestili smo ih da se on koristi u gradnji autoceste i u projektima Eko-Kaštelanskog zaljeva, ali nije bilo nikakve reakcije - kaže Grgić.